|
|
| < | siječanj, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Snaga si moja dok tuga srcem vlada.Trebam Te Kriste k'o nikad dosada!
Ovdje me možete dobiti:
medosasrcem@gmail.com
SUSRESTI BOGA
Susresti Boga
nije nikakav intelektualni čin.
To je predanje Životu,
Izvoru svakog života.
Ja sam ga susreo.
Katkad je došao tako blizu
da sam ga mogao vidjeti i osjetiti
svojim srcem.
Bio sam tada oduševljen.
Trenuci zaljubljenosti.
Više nije bilo granica, ni zemlje, ni neba.
Satovi više nisu otkucavali.
Vrijeme je stalo.
Sav je svijet stao.
Htio sam sve i svakoga zagrliti,
jer sam htio zagrliti samog Boga.
Trenuci velike sigurnosti i rajske sreće.
Najčešće nisu trajali dugo.
Ali mogao sam dalje.
Samoća pustinje nije me više smetala.
Doživio sam "oazu".
POHVALE BOGU
Ti si svet Gospodin,
Bog jedini,koji čudesa stvaraš.
Ti si jak,Ti si velik,Ti si svevišnji.
Ti si svemogući kralj.
Ti si,Oče sveti,kralj neba i zemlje.
Ti si trojstven i jedini
Gospodin Bog nad bogovima.
Ti si dobro,
svako dobro,
najveće dobro,
Gospodin Bog živi i istiniti.
Ti si ljubav,sveta ljubav.
Ti si mudrost,Ti si ponoiznost,
Ti si ufanje,Ti si ljepota,
Ti si blagost,Ti si sigurnost,
Ti si mi spokojstvo,
Ti si radost,
Ti si nada naša i veselje.
Ti si pravednost,Ti si umjerenost,
Ti si sve naše bogatstvo do zasićenosti.
Ti si ljepota i blagost,
Ti si moje utočište,
Ti si mi čuvar i branitelj,
Ti si zaklon moj.
Ti si rashlada.
Ti si nada naša,Ti si vjera naša.
Ti si naša ljubav.
Ti si sva naša naslada,
Ti si naš vječni život:
Veliki i divni Gospodine,
Svemogući Bože,milosrdni Spasitelju.
(Sv.Franjo)
-Bez tvog pristanka nitko u tebi ne može izazvati osjećaj manje vrijednosti.
-Prijatelja možeš imati jedino ako si prijatelj!!!
-Ako ne možeš biti s onim koga voliš,
voli onoga s kojim jesi.
-Gdje je svjetlo najjače, najmanje vidimo. Zato je bilo potrebno da se božansko svjetlo obuče u ljudsko tijelo. Da mi, idući za njim, iziđemo iz mraka. Iz mraka neznanja, grijeha, nasilja, sebeljublja i smrti. Iz mraka u svjetlo. U svjetlost života.
-… dajte vašoj duši i vašim očima odmor u Bogu …
pronađite u prirodi mir i otkriti ćete Boga Stvoritelja … i tada ćete u vašem srcu naći radost.
-Najbolje nasljedstvo koje roditelj može dati svojoj djeci je nekoliko minuta svojeg vremena svaki dan.
-Isus je beskrajna ljepota, očaravajuća slast, nečuvena nježnost, to je jedan prijatelj pun ljubavi, on je Ljubav. To je Isus i nitko više.
- Čovjek redovito ne upada odjednom u grijeh. Najčešće to biva tako da počne zanemarivati redovite dnevne molitve. Posljedica toga jest mlitavost i mlakost u vjerskome životu. Slijedi , zatim , zanemarivanje redovitoga dolaženja nedjeljom na Sv. misu . . .
-Križevi su u ljudskom životu poput povisilica u glazbi. Oni uzdižu!
-Ima još anđela - među nama.
Oni nemaju krila,
ali je njihovo srce sigurna luka
za sve koji su upali u nevolju
u burama života.
-Radost je poput spužve: ma koliko je pritiskali, uvijek se vraća u svoj prvobitni položaj.
Budi takav kakav jesi,
ne mijenjaj se za sva blaga!!!!
Kad piješ vodu,sjeti se blagosloviti izvor i po njemu Stvoritelja!
-Cvijeće cvate i ako ga nitko ne gleda.
-Jedini način da imamo prijatelja je biti prijatelj..
Molitva Franjevačke mladeži
Gospodine Isuse Kriste,
ti koji si svjetlost i radost našega života,
daruj nam, molimo te, svoga Duha siromaštva
da nas štiti od svih zala;
daruj nam Duha poniznosti i jednostavnosti
da nas oslobađa od robovanja nama samima;
daruj nam smisao i velikodušno razumijevanje križa
da možemo ljubiti samo tebe,
te po tebi i u tebi sve ostalo, ljudi i stvari.
Iznad svega Gospodine, daj nam
čisto srce i tijelo,
da možemo sijati radost gdje god prolazimo,
da se zauzimamo za dobro, a budemo protiv zla,
da pomažemo braći u kojima si ti prisutan,
da svaki dan činimo dobra djela
i da tako budemo što bliži tebi.
Pogledaj, Gospodine naše duše i naša srca,
koja su spremna odazvati se na svaki poziv dobra;
daj nam radost da budemo veseli navjestitelji tvoga kraljestva.
To te molimo, Gospodine,
po Majci tvojoj i našoj, Djevici Mariji,
po našem serafskom Ocu
kojega smo izabrali za vođu na našem putu.
Amen
Sve je zapelo negdje duboko.
Sve je kao u tamnoj crnoj noći.
Trgam ono posljednje od života
i pitam se gdje pronaći smisao za novi dan!
Gdje dobiti odvažnosti za radost
kad se posvuda raširio toliko mrak?
Kažeš mi da je došlo vrijeme
da budem bačena i zaboravljena.
Sve što mi je davalo život,
odgurnu me u stranu.
Upravo me Ti nauči da mi život
daju samo oni koji su mi staze
osvjetljavali, od posrtaja me čuvali,
dok nisam dobro od zla lučila.
Znam, učiš me umijeću života,
zar ne? Vraćaš zaboravljeno i zapostavljeno.
Svo ovo vrijeme jednoličnog življenja prođe.
Sad kucaji moga srca prate kucaje Tvoga.
Sad sa mnom rasteš, raduješ se,
plačeš i nadaš se!
'Ko zna gdje ti je pobjeg'o korak?
od tada moj osmijeh je gorak.
Gdje si sada ti 'ko zna?
Kako da izliječim sebe?
Plašim se, srce mi zebe?
Oslobodi me i znaj,
da ova igra ipak ima sretan kraj.
Kad srušim sve figure
sjećanja mi nekud žure.
Idem, gdje vratit ću se sebi.
Idem, ma nije važno gdje bi.
Da me slomiš to si htio, znam..
Idem, na lice puštam kišu.
Idem, svi tragovi se brišu
Među slabe ne, ne pripadam..
Ma daj, pusti da i dok te gubim
tiho i sporo te ljubim.
Gdje si sada ti 'ko zna!
Šta sad tu ja više mogu,
kad prkosiš meni i Bogu.
Oslobodi se i znaj,
za tebe ova igra nema sretan kraj.
Kad rušiš sve figure,
zarobe te hladne bure.
Sve je blijedo. Boja popušta.
Misli se isprepliću i bježe
od istine čovjekove.
Ostadoše mi sad pjesme
neopjevane.
Ne dopuštaju mi da nešto
kažem u svoju obranu.
Samo me ušutiše i ostaviše.
Pokušavam i htjedoh reći
da se bojim, ali zaustavi
me čudna treperava radost.
Reče mi on da se držim Njega.
On će me promijeniti i oblikovati
kako On želi.
Kako sad opstati i ostati
originalan?! Svoj?!
Kako zadržati tu originalnost
kao sredstvo koje ponekad
zamjenjuje moje držanje?
Pustite me da živim i da mi
u mašti još niču lagane,
svijetle i prozirne uspomene.
Ne budite mene mladu.
Koliko te volim, ne mogu ti reći.
Jer, ti si nešto što se ne da
iskazati riječju, ružom perivoja.
Negdje visoko, ljubav tvoja,
snagu mi daje.
I kud god da kročim, što god radim,
ona me neprestano prati
i ustrajno traje.
U koraku mom, korak je tvoj.
Želja odavno sja,
moli da stignem k cilju
s tobom u duši.
Zagrljajem ljubavi kažem hvala,
jer.. ti si smisao svakom mom
novom jutarnjem besmislu.
Tada nas je samo trenutak dijelio
od iskrenoga.
Tada je samo sjena bila okrunjena.
Gledam te u oči, u njima me nema.
Polažeš ravnodušnost
na moju dušu.
Skupljaju se molitve na usnama tvojim.
Još samo papir prima slovo,
koje zapinje preko usana
da istina ne iskoči.
Sutra će ponovno zora svanuti.
Kazaljke i dalje neće stati.
Miris tvoj neće iščeznuti.
Vidim, u očima kraljuje samo
tišina.
I dalje pogledom pratiš.
Ne govoriš ništa.
Dug je put kojim smo koračali,
davno ja pala noć,
ugasila se svijetlost.
Nad nama više ništa ne sjaji.
Pronađi svoj put i idi..
Ja ću ostat tu na istom mjestu,
jer to je jedino što nam treba.
Gospodine, križ Tvoj, neka
danas bude i moj križ.
Kroz mutne krvave oči,
zapazio si me.
Rekoh ti da i ja poželim
muke Tvoje.
Dok su te tako milo
usne moje tješile,
misli su moje griješile.
Ranjavale te i bičevale.
Gledam te i dalje na
Golgotskoj stazi.
Satrta ramena Tvoja nose zlo.
I dalje Te žele u prah pretvoriti.
Kalež se krvlju bola puni.
Duša se žalosno srušila.
Ti otkupljujući svijet,
ostao si bez odjeće.
Jeziva jeka guši.
Nebo plače,
odjekuju udarci čekića.
Grijeh se krikovima smije.
U suzu ljubav sva
se skupila.
Sunce se razlilo.
Sve blijedo, plače. Ti izdahnu.
Gospodine, križ Tvoj, neka
danas bude i moj križ.
Noćas moram plakati,
moram suze kriti.
Noćas moram glumiti
kao da mi ništa nije.
Kad bi sa mnom
bio ove noći ti,
sve bi lakše bilo.
Nisam tražila mnogo.
Uzalud ja tješim sebe
i sve što se ne može moći.
Crna tama vlada
u tišini sobe.
Opet grozni susret
stvarnosti i jave.
Znam da neću doživjeti
da me oboje
ostave na miru,
zauvijek zaborave.
Jednom kad me ljudi odnesu bez glasa
i vrate se domu bez koraka moga
nemoj suze liti, proklinjati sudbu
jer sam sred svijeta jednog jedinoga
koji vječno traje, koji kraja nema.
Jednom kad me ljudi odnesu bez glasa
i vrate se domu bez moga koraka
nisam stala, niknula sam
poput tračka svijetla usred mrkla mraka.
Jednom kad me ljudi odnesu bez glasa
i vrate se kući bez moga koraka
nemoj suze liti, nemoj kleti sudbu
dosta mi je ovoga zemaljskog mraka koji
sve je gušći, koji nema kraja.
Sad sigurna,
Vraćam se sebi.
Ne želim više sanjati
ono čega se bojim.
I… ne želim maštati mnogo,
dosta je bilo.
Ostat ću po strani želja tih,
Sačuvat ću osmijeh djetinji.
Znaš da moje srce voli,
I znaš da usne žele
Upijati riječi s usana tih.
Ali počivat ću mirno na
uzglavlju prošlosti
Ne želim tjerati srce
da ponovno drhti.
Žute ruže u vrtu zabranjenom
ubrala sam u predvečerje,
pred kišu.
Nešto mi govori da ne laćam pero
nevinost uspomene da rušim u sebi,
neće biti lijepa kad izađe vani
kao što je ova što živi u meni.
Studeni vjetar mrzne najljepše
latice života moga.
Ruke ove odbacit će sjene.
Misli moje trave će plesti.
Sad će sve biti kao prije.
Oni će mi pomoći
da teret nosim
i čistoću duše
ja od Tebe isprosim.
Ništa mi nije opralo oči
k'o suze za Tobom
i ruke što
ostadoše te prazne.
Ne daj sad da život prolazi,
kraj nas, da ga ne dotičemo.
Ne daj da ova milina
ostane neprobuđena
u meni.
Pronađi je.
Jer, ona samo Tebe traži i
Tebe čeka.
Hoću li u dahu vjetra
što suzu mi briše,
prepoznat Ljubav
što Ti mi daješ,
i ništa više?!
Oplemeni me svojim
blaženim dodirom,
i smiri olujom ljubavi koju
samo Ti znaš.
Brine me
Tvoj usud
da me nađeš.
Tvoja potreba
za mnom.
Ta ovakvih kao ja
ima koliko želiš.
Hoću li opet
kao uvijek
biti samo sjena
Tvoga imena.
Toliko dugo Te trebam.
Brine me tvoje nastojanje
da u meni nađeš
Dijete,
koje ni sama nisam našla!!
Stojim naspram Tebe
ponosna
što tu stajati mogu.
Naslonit ću uho na Tebe.
Uz Tvoj mir moja duša
počinak nađe.
Samo riječima duše
zagrljajem Ljubavi iz ljubavi
kažem hvala.
Stojim nasuprot Tvoga lika
očima djeteta,
ja zadivljena!
Laži u klupko motam,
zaranjam u neizvjesnost.
Modra strast rađa jutro.
Opet?
Nisam ti smjela vjerovati.
Ja naivna,
nevina kao dijete.
Mokra od čekanja,
zaronim u vrijeme tražeći
nadahnuće.
Ironično se cere sjene
sjetnih dana.
A ja ipak mirna,na počinak odem!
Umorom prevaren mjesec
u moje snove
ušetao
Rastrgane.
Puklo pred nama
jutro.
Pod tuđim imenom
svanulo.
Osjećam sram i podvalu
prema sebi i prema jutru,
jer
tuđim koračam koracima.
Možda vašim?
Zato ću u cik zore
skinuti krinku
i s vješala svoje
raspeto ja.
Pustit ću mjesec
da ušeta
u moje snove
nerastrgane.
I da mi jutro
Imenom svojim
obnaži tijelo.
Svoje jutro.
Moje tijelo.
Ponekad!
Treba otići prije nego dotaknem
rubove beskraja,
čežnju uokvirenu
u potrebu za životom.
Prije nego utihne
posljednja iskra svijetlosti
za stolom
za kojim smo blagovali ljubav.
Treba otići prije nego se
kapljice kiše
pretoče u more beznađa
prije nego se spoje sjene
jutra i noći u agoniju svitanja.
Treba otići prije
nego u sebi dotaknem
tebe.
Dragi moji blogeri...
Približilo se.Još samo malo,i Isus će doći!
Ovog Božića odlučila sam darovati nešto Gospodinu.Pitala sam se što!?
Mislim da odgovor ne trebam dugo tražit jer je on u malim običnim stvarima koje čine da mislim više na Njega.
Darujte i vi Gospodinu nešto.Darujte mu srce..
Na dobro vam došao Božić i sveto porođenje Isusovo!
Bog vam bio u srcu!!
Postoje trenutci,loša vremena,
kad pokažeš svoje pravo lice,
i tada shvate da nisi,savršeno biće....
Neki će ti tada okrenuti leđa,
boja života postat će smeđa,
neće više biti blistavo ko' prije,
dok ne shvatiš za kog tvoje srce bije...
Krist je taj što voljet će te uvijek,
Krist je taj što s tobom je zauvijek,
On bezuvjetno ljubi te,bio savršen ili ne..
Postoje trenutci,vrijeme ih nosi,
kad slušamo srce,kako nam sudi,
i tada postaje jasno,da smo
samo ljudi...
Neki će zbog toga zatvoriti oči
za sve one boje što sunce nam daje,
neće više moći radovati se svemu,
sve dok svoje srce ne otvore NJEMU...
Krist je taj što voljet će te uvijek,
Krist je taj što s tobom je zauvijek,
On bezuvjetno ljubi te,bio savršen ili ne..
------------------------------------------------------
Nitko ne zna koliko boli.
Bolje je tako.
Jer…
Još nisam spremna izaći iz sebe same.
Još ne želim prihvatit sebe.
Zato Ti i pjevam ovu pjesmu.
Dragi mali Isuse…
Došlo je vrijeme da ti napišem pismo.Iako mi mnogi govore da sam možda malo „prestara“ za njega,ja Ti ga s ljubavlju i vjerom da ćeš mi odgovorit,pišem.
Smijem se,znaš…
Puno želja imam,a i puno zahvala.Uzmi vremena,sjedi i pročitaj.
Možda nešto i ispustim,ali to nije važno,Ti ipak znaš svaku moju želju,bojazan i…
Ove godine,kao što sam i nedavno rekla,želim da se Ti rodiš u meni,i u njima.
Želim da njen i moj mali anđeo rastu u ljubavi Tvojoj.Iznad svega želim da se rodiš u njihovoj novoj obitelji.Podari im još malih anđela kao što je ona.
On je otišao isto u jedan novi svijet.Ti znaš da se svaku večer molim za njega.Da uspije u svom naumu,ali želim da mu dadneš do znanja da svoje naume kroji uz Tebe.
Žao mi ga je.Ne može skočiti nama u zagrljaj kad to poželi.Ali Tebi može,ta pomisao me uvelike tješi.Na redu su oni.S njima dijelim ovaj topli skromni dom.Lijepo nam je, znaš.Ne znam bili bilo bahato tražiti još ljepše..Samo nešto..rodi se u nama ,u našem domu i ovog Božića.Sve one molitve i zahvale koje smo pisali neki dan,i koje smo ubacili u onu posudu , uslišaj ,a znam,već si počeo s tim.Jel da?!
Hvala ti za sve njih,hvala ti što je naša ljubav ovoliko jaka.
Ovaj Božić,primjećuješ nisam tražila ništa materijalno.To sam prerasla…Jedino ako možeš,potakni moje da mi kupe gitaru;)
Ti si velik,Ti si svemoguć…i njemu podari da u Tebi nađe spokoj svoje duše.
Od srca Srcu…Tvoja kćer.
P.S.nadam se da na dobru adresu šaljem pismo;)
Tiho hodam,kao na prstima.
Ne želim da me itko primijeti.
Dovoljan si ti.
Ljubav moja k tebi teče.
Hoće li me tvoja ljubav
ikad posjetit!?
Šuti sve,šutim i ja.
Tamna noć puna je tišine.
Nadvirujem nad prozore tvoje.
Ti me opet ne vidiš.
I ja opet patim.
Patim,jer mislim da dajem,
više nego primam.
Patim jer je moja ljubav
opet neshvaćena.
A ja te molim samo jedno.
Imaj razumijevanja za
moju ljubav.
Ona je jedno što je doista moje.
Ona je jedino što ću doista
moći ponijet sa sobom u
drugi život.
Kao da ljubit ne znam
Kao da samo na sebe gledam
Zar sam tako jadna,
Da se krijem iza ovoga što sam
Moliti hoću,to znaš
Ljubavi svoje za mene imaš
Ali propuštam s Tobom
Puno toga
Ne razgovaram s Tobom kao
Dijete koje ljubi
Ja te samo jedno molim,
A to je:“Nauči me biti Tvojim“
Ovu pjesmu napisao je moj mlađi brat koji ima 11 godina!
Kad nas majka u
obraz poljubi, svi
znamo da srce naše
naglo poludi.
Majka naša nas
voli, i da nam
briše sve boli
poljupcem svojim.
Za nju bi neki i
život dali,
dok su još
mladi i mali.
Bez nje nema
života,ona je čudo
ljubav moja i
najveća svjetska
ljepota.
Teško se vratiti u stvarnost,nakon onakvog doživljaja.Nakon onakvog načina života.Molitva,odricanja, klanjanja,rad…priroda,međusobna ljubav,suze i zagrljaji.
Sve je to samo mali dio onoga što sam doživjela.
Samo mali komadić.Suvišno je išta govorit.Moje suze bi mogle opisat neke trenutke.
Toplina,zajedništvo.Kad bi moj život bio onakav stalno.Da se ne vraćam u ovu stvarnost u kojoj sam sad.Da me ne muči ovoliko bezazlenih stvari.Tad bi bila samo Njegova.
Stalno bi bila s Njim.A ovako…Rijetko Ga čujem.Ne iznosim Mu baš tako ono što me muči!A u ova četiri dana sam Mu iznijela sve.Sve je iz mene isplivalo.Sve je čuo,i svega me riješio.Kako je On velik!Posebno su me dirnule one rečenice.On dobro zna koje.
Moje srce se ne smije oglušit,ne smije zatvorit vrata srca Njemu,i ne dopustit Mu da me zovne.Bojim se da sam to već učinila.Da poguravam neke stvari u stranu.
Ako sam stvorena za to,znam,On će me ponovno zovnut.A dotad..ja ću čekat.
I da…On zna da su suze radi Njega.
Hvala njima,Njemu i njemu:).Bog vas sve blagoslovio,hvala vam moji prijatelji na ovim danima.I hvala njemu što nam je to priuštio!!
Svaki put k'o prvi put
željela sam te
Svaki put k'o prvi put
Trebala sam te
Svaki put k'o prvi put
voljela sam te
i sad kad te više nemam
isto baš je sve.
U nedjelju sam dala zavjete na godinu dana da ću slijediti put sv.Franje i da ću živjeti Evanđelje.
Nije to lako.Kako je moj prijatelj na blogu Put,istina i život napisao da ono što smo rekli nisu samo obične riječi!!Ja ih se moram pridržavat,znam biti će teško,ali uz Božju pomoć, pomoć mojih framaša i duhovnog asistenta uspjet ću.
Pomalo se bojim..ne želim razočarat Gospodina,pa se ne držat zavjeta kojeg sam izrekla pred Njegovim stolom.
Znam,Ti si mi isplanirao život,pogotovo ovu godinu dana!Godinu koja će moj život promijenit.Nikad nisam nikome dala ovako veliko obećanje.Ne želim Te razočarati.
Dala sam još jedno „obećanje“..Ne želim o tome puno pričat,ali nadam se da neću iznevjerit povjerenje koje mi je dano od mojih dragih framaša!
Gospodine..nek' me Tvoja ruka stalno prati,nek mi se nikad ne zamagle oči.Daj da ju jasno vidim!!
Hvala Ti na ovim darovima,obradovao si me jako!
Oprosti mi što nisam vjerovala,
Oprosti mi jer Te nisam vidjela.
Sad lijepe stvari igraju,
na daskama moga života.
Ne želim više doticati
svoju prošlost…
Nek' sadašnjost
glavnu ulogu igra.
Ja sad Tebe pratim,
I sad znam da sam s Tobom sretna.
Oprosti mi…
Što neke stvari kasno primijetih.
Prigrlim Tebe
I više se ne odvajam,
Makar me više nikad nitko ne pogledao!!!
Puno problema,a ja se nemam na koga naslonit!Misli su mi teške,nema nikog da me podupre...ja sama.Boli...odbacivanje...Iako se možda na meni to i ne vidi,ali...ja sam sama!Tragovi mog bola se brzo izbrišu,nitko ih ne vidi..Vjetar otpuhne,i odnese me..ne idem pravim putem..ne vidim ga.
Svijetlo mog života se gasi..Uzmi Gospodine moje svjetlo,zaogrni ga svojom ljubavlju!Izvedi me na pravi put.Ja ne mogu sama!!
Toliko toga..a ja ne rješavam ništa..ne znam otkud poći!I sad kad mi je najgore,svatko se udaljio.
Drži me,molim Te , jako me uhvati da ne odlutam ispod ovoga neba.Moje riječi su prazne, nitko ih ne čuje, a mene kao da nitko i ne primjećuje!
Imam osjećaj da sam kao nametnik, da svakom smetam.Kako izaći iz ovoga vrtloga?!Želim se usidriti u Tvojoj luci..ne želim više lutati morima, ne želim da me valovi zapljuskuju!!
Pomozi mi…Usidri me..
Kiša pada..
Ja sama!
Vjetar nosi me,
ne vidim što mi
život sprema!
Slikar šara crno bijelu
temperu po mom životu.
Sve je sivo...
Nema utjehe!
A onda...
Dom Njegov,
utjeha moja!
Slikar novu sliku
pravi,nove
boje po mom životu...
Samo On utjehu daje,
samo Njemu
ja odsad u potpunosti
vjerujem!!!!
-Na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu,bilo to nasred neke pustinje ili usred nekog velikog grada..
I kad se te osobe sretnu i njihovi pogledi se ukrste,
sva prošlost i sva budućnost gubi svaki značaj i samo postoji taj trenutak i ta nevjerovatna sigurnost da je sve stvari pod suncem ispisala jedna ista Ruka.
Ruka koja budi ljubav i koja je stvorila jednu dušu bliznakinju za svaku osobu koja radi,odmara se i traži blago pod suncem.
Jer bez toga nijedan san ljudske rase ne bi imao bilo kakvog smisla!!!
Uzalud kažu vrijeme liječi rane,
meni i sad suze zaiskre u oku
kad se sjetim tebe,
upadnem u tugu k'o more duboku.
Uzalud kažu blijede uspomene
meni i sad usne od poljupca žare,
ne postoji veo koji će prekriti
odsjaj oka tvoga,uspomene stare.
Uzalud kažu zaborav će skriti
sve boli i suze,radosti i tuge,
ti još vrelom krvlju u svakoj zabiti
tijela moga kolaš i nema mi druge!!
